PREPORUKE

PREPORUKE

POTRES i COVID-19

Psihološke posljedice stresnih i traumatskih događaja (prijetnja zarazom od COVID-19 i nedavni potres u Zagrebu)


Izvanredni intenzivni stresor nepredvidljivog karaktera i moguće psihološke posljedice takvih stresora (nedavni potres u Zagrebu)


Potres jačine 5,5 po Richteru koji je nedavno pogodio Zagreb spada u intenzivne, visoko do ekstremno stresne doživljaje koje pojedinac odrastao na ovim prostorima u prosjeku doživi jednom ili ni jednom u cijelom životu. To je stres na koji nismo adaptirani kao pojedinci ni nacija, jer čak ni naši djedovi i bake ne pamte potres sličnog intenziteta jer ga za njihovih života nije bilo.


Strah od iznenadnog gubitka podloge, kao i strah od jakog iznenadnog neugodnog zvuka, a oba su doživljajne sastavnice potresa jačine 5,5, predstavlju najintenzivnije evolucijski prisutne strahove kod čovjeka. Prisutni su čak kod novorođenčadi. Stoga nitko, ni najhrabriji, ne mogu tvrditi da nisu doživjeli strah, a time i jak stres uslijed percipiranih prijetnji od potresa. No kako će se to dalje na pojedinca odraziti, ovisi o nizu faktora. Potres se nije jednakom snagom doživio u svim dijelovima grada, kao ni u svim građevinama. Posljedice, u vidu materijalnih negdje su bile minorne ili nepostojeće, dok su na drugim mjestima dovele do oštećenja objekata do potpune neuseljivosti uz rizik urušavanja i nužnost napuštanja doma. Poteba za elementarnom sigurnosti u vidu „imanja doma“ jedna je od bazičnih ljudskih potreba prema teoriji hijerarhije motiva psihologa Abrahama Maslowa (humanistički psiholog, 1908.-1970.). Prema tome, nekima je bazična potreba jako ugrožena jer ne mogu više u svoj dom, trajno, što je najteža opcija ili privremeno, što je manje ugrožavajuće, ali još uvijek jako stresno. Kod drugih, koji nisu doživjeli bitnu materijalnu štetu, pokrenut je niz neugodnih pitanja poput „Što bi bilo da mi se to dogodilo?“, te „Hoće li biti još takvih ili jačih potresa?“, koja predstavljaju percipirani zamišljeni stres odnosno prijetnju, pogotovo u situaciji gdje je rečeno da slijedi niz manjih potresa, te da nema 100% garancije da se tako nešto ne može ponovo desiti. Kod pojedinaca koji trebaju tražiti rješenja kako da pronađu novi dom ili saniraju štetu, javljaju se novi doživljaji stresa u vidu pitanja „Da li ću u tome uspjeti?“ i „Kako da dođem do rješenja?“


Neovisno o materijalnim posljedicama, tu su i potencijalne psihološke posljedice, koje ne bi trebalo zanemariti zbog vremenski dugotrajnije prijetnje zarazom od COVID-19. Nekome je stres od potresa nanio moguću psihološku štetu koje nije svjestan zbog stalne borbe s dnevnim stresom zbog COVID-19. Mediji upozoravaju da se svi koncentriramo na prijetnju zraze od COVID-19, pa psihološke posljedice potresa mogu proći ispod radara.
No, intenzitet posttraumatskih reakcija izazvanih potresom očekivano može doseći puno veći intenzitet od onih prijetnjom zaraze. Neki pojedinci, s pravom, izvještavaju da im je to bio jedan od najstresnijih, ako ne i najstresniji doživljaj u životu, a neki izvještavaju o posttraumatskim stresnim reakcijama u vidu nesanice, poteškoća usnivanja i prosnivanja, trzanja na svaki malo jači zvuk, plakanja, reakcijama neobjašnjivog bijesa, nemogućnosti koncentracije i slično.


O čemu se tu ustvari radi?
Radi se o akutnim reakcijama na stres koje su normalan odgovor pojedinca na nenormalnu situaciju i očekivani su pratitelj situacija poput ratova, potresa, požara, poplava, prometnih nesreća, izloženosti ili svjedočenju fizičkom ili psihičkom nasilju i sličnim visoko stresnim i traumatizirajućim situacijama (prema univerzalno internacionalno priznatom DSM-5 dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremćaje Američke psihijatrijske udruge, 2013.)


Za identifikaciju akutne reakcije na stres (prema DSM-5) sastavnice (kriteriji) su postojanje:
• okidača odnosno stresora u vidu navedenih visoko stresnih i traumatizirajućih situacija (potres, rat, elementarne nepogode, vlastita izloženost ili svjedočenje nasilju)
• intenzivne psihičke i fiziološke reakcije pojedinca (simptomi) od kojih su najčešće i najuobičajenije slijedeće:
• ponavljajuća i uznemirujuća sjećanja na stresni/traumatski događaj koja se ne mogu svjesno kontrolirati
• poteškoće usnivanja i prosnivanja (otežan proces usnivanja, česta noćna buđenja)
• ponavljajući uznemirujući snovi čiji je sadržaj najčešće, ali ne mora biti, povezan sa stresnim/ traumatskim događajem
• disocijativne reakcije (flashbackovi) pri kojima se pojedinac osjeća kao da se stresni/ traumatski događaj upravo dešava
• vidljive fiziološke reakcije koje podjećaju na neki aspekt stresnog/traumatskog događaja (u situaciji nakon potresa to su često vrtoglavice, lupanje srca, osjećaj gubitka ravnoteže)
• nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija (radosti, opuštenosti, sreće, zadovoljstva)
• izmijenjeni osjećaj stvarnosti
• nemogućnost prisjećanja važnih aspekata stresnog/traumatskog događaja
• svjesni napori da se izbjegnu uznemirujuća sjećanja
• izbjegavanje svega što podsjeća na uznamirujući događaj
• poteškoće s koncentracijom
• izljevi bijesa bez razloga i vanjskog povoda
• potištenost, napetost veća od uobičajene za pojedinca
• pretjerane i neprikladne reakcije na sitne vanjske podražaje (npr. trzanje na svaki zvuk)


Akutni stresni poremećaj se može pojaviti neposredno nakon stresnog/traumatskog doživljaja, no nerijetko se može pojaviti i s vremenskom odgodom od više dana, tjedana, mjeseci ili čak i godina.


Može biti prisutan samo jedan simptom, no najčešće je prisutno više simptoma istovremeno. Obično i najčešće, akutni stresni poremećaj prolazi sam od sebe, sa vremenskim udaljavanjem od stresnog/traumatskog doživljaja.


Ukoliko je trajanje akutnog stresnog poremećaja dulje od mjesec dana, to znači da je poremećaj prerastao u kronični, pa govorimo od posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP), koji ima neke ili više simptoma akutnog stresnog poremećaja i zahtijeva stručnu intervenciju.


Što možemo i trebamo učiniti ako nam se zbog potresa pojavio akutni stresni poremećaj?


Praktične preporuke
Korisnima se pokazuju razgovor s bližnjima, racionalno sagledavanje situacije, razdvajanje vlastitog doživljaja od objektivne situacije, svijest da se radi o prolaznom poremećaju koji je normalna reakcija na ekstremnu situaciju, održavanje kontakata, metode relaksiranja, usmjeravanje pažnje na ugodne sadržaje, zaokupljenost radom, obavezama i održavanjem dnevne rutine, održavanje redovnog sna, ritma obroka, šetnji, tjelovježba, kao i sve što pojedincu inače koristi i vraća ga u „normalu“.
Ukoliko simptomi ne prestaju ili se pojačavaju, korisno je potražiti stručnu pomoć.



Kronični stresor-Prijetnja zarazom od COVID-19 koja nas prati u slijedećim tjednima, mjesecima, a možda i duže


O razlici između stresnog događaja (stresora) i osobnog doživljaja stresa

Pod stresnim događajima podrazumijevamo sve one percipirane ili stvarno doživljene situacije koje su prijetnja životu, zdravlju, psihičkom i fizičkom integritetu, imovini, reputaciji, uspjehu, zaradi, načinu života, produktivnosti, mogućnosti realizacije pojedinca na svim za njega bitnim planovima, kao i mogućnosti održavanja komunikacije i općenito funkcioniranju u svim segmentima bitnim za pojedinca. Navedeno se također odnosi i na stvarnu ili percipiranu prijetnju svim onim subjektima koji su pojednicu bitni, što se odnosi na funkcioniranje u svim aspektima njegovih bližnjih, institucija, te društva u cjelini, kao i na funkcioniranje ekološkog okruženja. Pri tome treba razlikovati doživljaj stresa, koji je subjekivtna kategorija i stresor, koji se odnosi na vanjski pokretač stresa u vidu potencijalne prijetnje ( u sadašnjoj situaciji to je prijetnja zarazom od COVID-19, koji je masovni stresor te na razne načine pogađa večinu ljudi u nekoj mjeri, no postoje i individualni stresori poput kronične bolesti, nezaposlenosti i slično ).


Kako stres sam po sebi nije objektivna kategorija, već se radi o našoj percepciji moguće ugroze kojoj smo ili ćemo ubuduće potencijalno biti izloženi, mi ili naši bližnji i ostalo što nam predstavlja vrijednost, situacija proglašenja prijetnje zarazom od COVID-19, koja donosi mogućnost raznih gubitaka i kod prosječno osjetljivog pojedinca dovodi do povišene percepcije stresa koja ne mora biti doživljena na svjesnoj razini. Što je pojedinac osjetljiviji, stručnom terminologijom rečeno, što je kod njega više izražena dimenzija neuroticizma, te što trenutno, ali i kumulativno, broji više doživljenih individualnih stresora, to mu se aktualni doživljaj stresa više pojačava i osjeća se lošije odnosno ugroženije stresom. Povišena razina stresa onda pak oslabljuje naš imunološki sistem i vjerojatnost da se zbog pada imuniteta razbolimo (bilo od COVID-19 ili nečeg drugog) raste, te se stvara potencijalni „začarani krug prijetnji“ - lošeg fiziološkog odgovora - sniženog imuniteta - stvarne mogućnosti oboljevanja - snižene produktivnosti u raznim aspektima života i rada. Pojednici koji su i inače pojačano skloni anksioznosti ili imaju neke druge psihičke tegobe, teže će se nositi sa stresom i poželjno je da potraže pomoć psihologa ili drugih stručnjaka.


Što svjesno i nesvjesno radimo kako bismo umanjili doživljaj stresa?

Još od Sigmunda Freuda (neurolog, psihijatar i utemeljitelj psihoanalize, 1856.-1939.) razotkriven je i kasnije znanstveno priznat cijeli niz obrambenih mehanizama koje čovjek nesvjesno primjenjuje kako bi si olakšao neugodnu psihološku situaciju, a najpoznatiji su mehanizmi negacije prijetnje, racionalizacije, potiskivanja, agresije i projekcije, te sublimacije. Negacija bi bila sažeta u tvrdnji „Prijetnja ne postoji“, racionalizacija „Možda je i bolje tako, bar ne moram na fakultet/posao“, potiskivanje dovodi do toga da ćemo „eksplodirati“ na sasvim drugoj temi ili tjelesno pokazivati simptome koji su na izgled nevezani za stresor, agresija i projekcija nas dovode do „bijesnih“ reakcija na one koji su u našoj percepciji krivci za problem. Za razliku od prethodno opisanih mehanizama obrane, sublimacija je sofisticiran način obrane koji nas tjera na stvaranje nečega većeg od nas (umjetničko djelo, znanstveno otkriće, socijalni pokret, pojačan rad za opće dobro ) i smatra se najkorisnijim mehanizmom obrane jer uvećava dobrobit i pojedinca i okoline te garantira ljudski progres. Povijest govori da su nakon izrazito teških vremena slijedila vremena napretka i progresa u umjetničkom, znanstvenom, humanom i tehnološkom smislu. Između ostalog, zahvaljujući obrambenom mehanizmu sublimacije!


Iako nije službeno i izvorno priznat kao mehanizam obrane, dobar humor, pa čak i onaj crni, se jako cijeni i primjetiti ćemo da je jako efikasan podizač raspoloženja u trenucima krize.


Kognitivisti pak, kao moderniji teoretičari pretežno smješteni u drugu polovicu 20. stoljeća, smatraju da naše kognicije (mentalni procesi mišljenja i spoznavanja) određuju naše emocije i ponašanje, pa tako preuopćene i negativne misli poput „Ovo stanje neće nikada proći“, „Nemoguće je izbjeći zarazu“ donose niz neželjenih emocionalnih stanja poput depresije, pretjerane napetosti (anksioznosti) i neprilagođenih ponašanja npr. posezanja za alkoholom i opijatima koja onda samo dodatno produbljuju probleme.


Osim percipiranih prijetnji onoga što bi nam se moglo dogoditi u nekom lošem scenariju, postoje i stvari koje se već jesu dogodile, a to je smanjeni broj socijalnih kontakata, smanjena mogućnost kretanja, pojačana briga oko nastavka rada, karijere i školovanja. I tu treba tražiti kreativnija rješenja od postojećih uhodanih obrazaca, već sad on line komunikacija uvelike olakšava izolaciju, a neki se odnosi u krizama na dobar način produbljuju. Također, dokazano je da u kvalitetnim zajednicama solidarnost i socijalna osjetljivost rastu s krizom. Doživljaj stresa se dakle može transformirati u priliku za osobni razvoj i napredak društva, za što povijesno postoje brojni dokazi.


Praktične preporuke savladavanja stresa izazvanog prijetnjom zaraze od COVID-19 ovise o preferencijama pojedinca, a načelno, sastojale bi se u njegovanju komunikacije on line putem, te svih formi komunikacije i zbližavanja koje su moguće, njegovanju i unaprijeđivanju obiteljske komunikacije i rituala, čitanju, praćenju kulturnih događaja on line, metodama relaksiranja, šetnji, umjerenog fizičkog vježbanja, pojačanog rada od kuće ako je to ono što nam čini dobro, njegovanju sitnih ugodnih rituala koje možemo provoditi, završavanju zadataka za koje inače nemamo vremena, isprobavanju tehnologija koje još nismo savladali, jačanju solidarnosti, radu za opće dobro, planiranju novih projekata i traženju kreativnih rješenja na svim planovima. Za one kojima praćenje vijesti znatno podiže anksioznost, preporučuje se ograničavanje dnevne količine vremena provedenog u praćenju vijesti i svođenje tog vremena na razumnu razinu informiranja koja bitno ne pojačava anksioznost.


PREPORUKE KLIJENATA

“Phaedru bih preporučila zbog Vašeg profesionalnog pristupa, temeljite analize stanja klijenta, ugodne atmosfere, primjene raznih tehnika prilikom rješavanja problema i na kraju, ali ne manje bitno, prijateljskog i iskrenog odnosa prema klijentu!”

Sanja, 44 godine,  dipl. oecc, manager

Povod za dolazak u savjetovalište: nesanica


"Na dolazak u savjetovalište Phaedra sam se odlučila  tijekom stresnog razdoblja u poslovnom i privatnom životu. Zadovoljna sam tretmanom, te bih posebno istaknula ugodno i opuštajuće okruženje, topao i stručan pristup i kreativne metode rada psihologinje što mi je pomoglo da tijekom terapijskog rada osvijestim sebi na koji način doživljavam poteškoće s kojima se susrećem, dobijem stručnu podršku, te unaprijedim kvalitetu svog života. Savjetovalište Phaedra bih svakako  preporučila svojim prijateljima i poznanicima. Naročito sam zadovoljna ugodnim okruženjem bez ometajućih faktora u kojem se nije problem opustiti, stručnošću psihologinje, te metodama rada (projektivne tehnike).”

Tanja, 31 godina, prof. sociologie i pedagogije, specijalist soc. rada

Povod za dolazak u savjetovalište: poteškoće u komunikaciji u obitelji, nesigurnost u sebe i vlastite sposobnosti, poteškoće u izražavanju vlastitih potreba i mišljenja i podrška tijekom obrane završnog rada i traženja zaposlenja


“Za Phaedru sam saznao putem interneta, te sam se odlučio posjetiti savjetovalište zbog široke ponude usluga i stručnosti prvog kontakta. Tretmani su mi znatno pomogli u teškom periodu nakon iznenandne smrti majke i nagomilanog poslovnog i obiteljskog stresa. Posebno sam zadovoljan s otvorensti psihologinje i jednostavnosti pristupa, te s terapijama opuštanja.”

Darko, 41 godina, dipl. oecc, rukovoditelj

Povod za dolazak u savjetovalište: žalovanje zbog smrti majke


“Moja liječnica u koju imam veliko povjerenje preporučila mi je da uz medikamentnu terapiju koju uzimam posjetim Phaedru kako bih konačno trajno riješila problem paničnog poremećaja. Nakon nekoliko tretmana počela sam se osjećati puno bolje, smirenije, a nakon više mjeseci terapije opće stanje mi se bitno poboljšalo. Phaedru bih naročito preporučila zbog ljubaznosti i osjećaja sigurnosti koji mi ulijeva.”

Hela, 33 godine, všs ekonimistica

Povod za dolazak u savjetovalište: panični poremećaj


"Nakon svega nekoliko dolazaka u savjetovalište osjećam značajan pomak na putu ozdravljenja, lakše se nosim sa psihičkim  problemima,  bolje shvaćam uzroke problema i načine na koje mogu pronaći izlaz iz svojih problema uz pomoć stručne osobe“

Hrvoje, 32 godine, SSS poljoprivrednii tehničar, povod za dolazak u savjetovalište: potreba da prebrobodi emocionalnu krizu i zdravstvene poteškoće nastale uslijed problema prilagodbe na zapošljavanje u inozemstvu

Dijagnoze: somatizacijski poremećaj, anksiozno-depresivni poremećaj, panični napadi


"Unatoč obilascima brojnih liječnika specijalista nismo utvdili organski uzrok odbijanja krute hrane, a djevojčica je sve slabije jela. Bili smo jako zabrinuti za njezino zdravlje. Profesorica nam je u par seansi pomogla da osvijestimo psihološke razloge poteškoća i na vrlo suptilan način pomogla uklanjanju prepreka. Vita sada normalno jede, u tom smislu  je sve kao i prije, s tim da se osjećamo povezaniji kao obitelj.“

Roditelji Vite, djevojčice, 6 godina, povod za dolazak u savjetovalište: poteškoće sa hranjenjem, izbjegavanje krute hrane u periodu od više mjeseci

Dijagnoza: poremećaj prehrane


"Dolasci u savjetovalište su mi pomogli da pronađem dugoročne i kratkoročne ciljeve vezane uz savladavanje školskih obaveza i nastavak školovanja, te da vratim narušeno samopouzdanje i dobro raspoloženje. Sada vidim izlaz iz situacije, a postupkom profesionalnog orijentiranja pronašla sam odgovarajuće buduće zanimanje. Više mi nije teško učiti redovito. Moja me obitelj bolje razumije i podržava. Phaedru bih preporučila zbog osjećaja uvažavanja cijele mene, umjesto koncentriranja na neki dio mene ili problem.“

Andrea, 17 godina, učenica, povod za dolazak u savjetovalište: nakon  dugogodišnjeg života cijele obitelji u inozemstvu, upisom u gimnazijski program u Zagrebu, javljaju se poteškoće u savladavanju gradiva, vršnjačkim odnosima i akademskom napredovanju uz sniženo raspoloženje i samopoštovanje

Dijagnoze: školski neuspjeh, depresija


"Kao posljedica tretmana u Phaedri, nakon duljeg razdoblja padanja na ispitima i prikrivanja istine pred roditeljima, konačno mi je krenulo s ispitima i studijem, ne osjećam više krivnju i mogu pogledati roditeljima u oči, no svjestan sam da je to tek početak puta. Nakon višegodišnjeg tapkanja u mjestu, sad barem znam kako si pomoći i kome se obratiti ako ponovo zapadnem u krizu.“

Damir, 20 godina, student, povod za dolazak u savjetovalište: poteškoće  koncentracije,  učenja i polaganja ispita, neredoviti odlasci na predavanja, loš akademski uspjeh, narušeno samopouzdanje i odnosi s roditeljima

Dijagnoza: poremećaj ADHD (hiperaktivni sanjar), akademski neuspjeh

NAJČEŠĆI POREMEĆAJI, SIMPTOMI, NAČIN LIJEČENJA

PANIČNI POREMEĆAJ


Napad panike je nagli nastup upadljivog, kratkog razdoblja izrazite nelagodnosti ili straha, praćen somatskim ili spoznajnim simptomima. Panični poremećaj predstavlja pojavu ponavljanih napada panike, tipično praćenih strahom od budućih napada ili promjenama ponašanja kojima se mogu izbjeći situacije koje stvaraju podložnost napadima. Dijagnoza se postavlja klinički. Izdvojeni napadi panike ne moraju se obavezno liječiti, ali je dobro posavjetovati se s psihologom. Panični poremećaj se liječi farmakoterapijom, psihoterapijom, ili i jednim i drugim.

Napadi panike nisu rijetkost, a pogađaju čak 10% stanovništva u jednoj godini. Većina se ljudi oporavi bez liječenja; neki pak razviju panični poremećaj. Panični poremećaj je znatno rjeđi, pogađa 2–3% stanovništva u 12–mjesečnom razdoblju. On obično započinje kasno u adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi te zahvaća žene 2 do 3 puta češće nego muškarce. Najčešča dob početka poremećaja je 20 do 40 godina.


Uzroci

Uzroci paničnog poremećaja nisu do kraja razjašnjeni, ali najčešće se mogu dovesti u vezu sa neurotskom strukturom osobnosti, povišenom generalnom anksioznosti, povišenim kroničnim ili akutnim stresom, te traumatskim događajima u bližoj ili daljoj prošlosti.


Simptomi i postavljanje dijagnoze

Napad panike obuhvaća naglu pojavu barem 4 od 13 simptoma navedenih u tabeli. Simptomi obično dosežu vrhunac za 10 min te nestaju nekoliko minuta nakon toga, ostavljajući stručnjaku vrlo malo toga za vidjeti. Premda su neugodni i to ponekad jako,napadi panike sami po sebi nisu opasni po zdravlje.

Napadi panike se mogu pojaviti unutar  bilo kojeg anksioznog poremećaja, ponekad se javljaju u situacijama koje su povezane s  povodom poremećaja (npr. osoba s fobijom od zmija se može uspaničiti kada ugleda zmiju), no napadi najčešće nastaju naizgled sasvim spontano.

Većina osoba s paničnim poremećajem očekuje sljedeći napad i zabrinuti su zbog njega (predosjećajna ili anticipacijska anksioznost) te izbjegavaju mjesta ili situacije u kojima su se prije uspaničili. Osobe s paničnim poremećajem se često boje da imaju tešku bolest srca, pluća ili mozga te opetovano posjećuju obiteljskog liječnika ili hitnu službu, tražeći pomoć. Na nesreću, u takvim okolnostima se pažnja usmjerava na tjelesne simptome te se točna dijagnoza često ne postavlja. Mnogi ljudi s paničnim poremećajem često imaju i simptome depresije.


Panični poremećaj moguće je dijagnosticirati putem priložene tabele, pri čemu postojanje 4 od 13 simptoma znači poremećaj

 

Spoznajni  

Strah od smrti   

Strah od ludila ili gubitka kontrole   

Osjećaji nestvarnosti, čudnovatosti ili otuđenja od okoliša   


Somatski   

Bol ili pritisak u prsištu   

Omaglica, nestabilni osjećaji ili nesvjestica   

Osjećaj davljenja   

Valovi vrućine ili hladnoće   

Mučnina ili nelagoda u trbuhu   

Osjećaj obamrlosti ili trnjenja   

Palpitacije ili ubrzani rad srca   

Osjećaj nedostatka zraka ili gušenja   

Znojenje   

Drhtavica ili tresavica


Liječenje-način i trajanje

Panični poremećaj je nerijetko kronično stanje koje zahtijeva dugotrajnije liječenje, za koje je potrebno u prosjeku 3 - 6 ili više mjeseci. Brže se liječi panični poremećaj ukoliko se ranije dijagnosticira i odmah počne liječiti. Iako je tijek i ishod poremećaja veoma individualan, statistike upućuju na to da 40-50% pacijenata nakon dovoljno dugog vremena u potpunosti gube simptome, oko 30-40% ima simptome slabijeg intenziteta koji ih ne ometaju u svakodnevnici, dok kod 10-20% pacijenata simptomi ostaju i nadalje izraženi. Kao što je navedeno, pravovremeno prepoznavanje i liječenje paničnog poremećaja, uključivanje psihoterapije i lijekova dovoljno rano i u dovoljno dugom razdoblju, utječu na bolju prognozu poremećaja i veći postotak izliječenja.


U liječenju paničnog poremećaja smatra se najučinkovitijom kombinacija farmakoterapije i kognitivno-bihevioralne psihoterapije. 


Cilj savjetodavne terapije koju provodi educirani psiholog, najčešće s podlogom edukacije u kognitivno-bihevioralnoj terapiji, ali i u drugim terapijskim pravcima, jest razjasniti pacijentu pogrešno interpretiranje tjelesnih simptoma pri paničnom napadu te djelovati na izbjegavajuće ponašanje dogovorom o sve većem postupnom izlaganju situacijama koje su dovele do napada. Primjenjuju se i tehnike zaustavljanja negativnih misli koje povećavaju rizik od slijedećih paničnih napada. Izuzetan značaj kod nekih pojedinaca imaju vježbe relaksacije kao i vježbe pravilnog disanja, vizualizacije, sugestije, kao i kontinuirano pružanje bezuvjetne podrške i razumijevanja od strane terapeuta. Korisnima su se za neke pokazale fizičke aktivnosti, šetnja, plivanje, lagano vježbanje, joga, meditacija.


___________


DEPRESIJA


Depresija je mentalni poremećaj s kojim se u svijetu bori sve više ljudi, koji može pogoditi svakoga, a moguće ga je uspješno izliječiti ili barem držati pod kontrolom.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će depresija 2020. postati drugi svjetski zdravstveni problem.

Depresiju karakteriziraju dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima i duševna bol. Ona utječe na obavljanje najjednostavnijih svakodnevnih zadataka, ponekad s razornim posljedicama za odnose s obitelji i prijateljima i na radnu sposobnost. Uz to, ljudi koji boluju od depresije često osjećaju manjak energije, promjene apetita, nesanicu ili preveliku potrebu za snom, povećanu tjeskobu ili zabrinutost, smanjenu koncentraciju, sniženo samopoštovanje, a teškoće mogu progredirati sve do misli o samoozlijeđivanju ili suicidu.

 

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, mentalni poremećaji drugi su najčešći uzrok hospitalizacija u dobi od 20 do 59 godina, odmah iza karcinoma, s tim da 10-15% posto stanovnika ima blage do umjerene depresivne simptome, dok 1,5 posto stanovnika ima umjereno teške do teške depresivne simptome.

 

Depresija je prirodni pratitelj večine kroničnih i teških bolesti, a naročito onih neizlječivih, pa se može smatrati da je pravi broj oboljelih od depresije znatno veči od statistički zabilježenog. Na žalost u sustavu zdravstva pažnja se daleko više poklanja tjelesnoj nego psihičkoj komponenti bolesti. Razlozi za to su stigmatizacija psihičkog, razdvajanje psihičkog od tjelesnog, lakše priznavanje fizičke nego psihičke bolesti, neosviještenost stanovništva, kao i premali broj psihologa zaposlenih u zdravstvu. Na žalost, tako se dolazi u začarani krug, jer često se ni tjelesna komponenta bolesti ne poboljšava dok se ne desi promjena u psihičkoj, kao i obratno.

 

Na žalost, sama depresija povećava rizik od dobivanja i razvoja daljnjih tjelesnih bolesti, te statistički značajno skraćuje životni vijek kod oboljelih. Stručnjaci poručuju da depresija može pogoditi svakoga i da nije znak slabosti, kako se često smatra, no stigma i diskriminacija koje prate mentalne bolesti, uključujući i depresiju, dovode do kasnog prepoznavanja bolesti i odgađanja traženja pomoći.

Iako se svakome može desiti da je u nekom periodu, ponekad i duljem, sniženog raspoloženja, bezvoljan, ukoliko takvo stanje dugo traje i negativno utječe na razne sfere života, uključujući intimnu, radnu i obiteljsku, poželjno je, a ponekad i nužno, konzultirati se sa stručnom osobom. S tim da je pravilo koje ovdje vrijedi: „Čim prije, to bolje.“


Simptomi depresije - 4 ili više od navedenih simptoma u duljem vremenskog periodu indiciraju depresiju:

 

Znatne promjene raspoloženja i motivacije tijekom dana, najčešća je jutarnja bezvoljnost, uz postepen rast raspoloženja, no tijek može biti i obrnut

Nesanica, poteškoće usnivanja i prosnivanja, odsustvo sanjanja

Poremećen san, prekratko ili predugo spavanje, uz osjećaj smlavljenosti unatoč dugom spavanju

Opće usporavanje misaonog tijeka, kao i govora i tjelesnih kretnji

Tjeskoba, išćekivanje neugodnih događaja

Nesposobnost uživanja u stvarima u kojima smo prije uživali

Zaboravljivost, smetenost, konfuznost

Negativne misli o budućnosti

Osjećaj krivice

Okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja

Osjećaj beznađa

Stalna i pretjerana preokupiranost bolestima

Napadi bijesa, poteškoće samokontrole, iritabilnosti

Potreba za izolacijom od drugih

Gubitak apetita ili pretjeran apetit

Smanjen libido (ili pretjerano povećan)

Negativne projekcije budućnosti

Osjećaj emocionalne udaljenosti od bliskih osoba

Samoozlijeđivanje i drugi oblici autoagresije

Suicidalnost   

 

Anksiozno-depresivni poremećaj

Radi se o prožimanju ili miješanju simptoma anksioznosti (tjeskobe) i depresije, a koji svojim intenzitetom, kvalitetom i kvantitetom pojavnosti značajno narušavaju svakodnevnu rutinu i smanjuju kvalitetu života. Simptomi su mješavina anksioznog stanja i depresivnog raspoloženja no još uvijek nedovoljnog intenziteta ili predominiranja da bi ih smatrali čistim anksioznim ili čistim depresivnim stanjem. Anksioznost ima svrhu i smisao obrane od opasnosti našeg tjelesnog, ali i emocionalnog integriteta. Simptomi anksioznosti variraju od osobe do osobe, tj. možemo reći da su individualni i različiti. Osoba je, u anksioznim stanjima, svjesna straha na racionalnoj razini no nije u stanju prepoznati uzrok same tjeskobe. Možemo reći i da se anksioznost javlja kao odgovor na neki stresni događaj, no može se javiti i bezrazložno. Ukratko, anksiozne simptome možemo opisivati kao simptome podražaja vegetativnog (autonomnog) živčanog sustava, tjelesne simptome, zatim kao "mentalne simptome", potom opće simptome, te simptome napetosti i druge nespecifične simptome. 

Svatko od nas drugačije reagira na stresore i svakodnevne životne traume. Često, naravno na nesvjesnoj razini, niz emocija koje se bude u nama, pretačemo ili pretvaramo u tjelesne simptome ili znakove. Tako netko na stres  reagira glavoboljom, netko se žali na nesanicu, nekom drhti glas, drugi mršavi. Nažalost, ljudi na  dugotrajan stres praćen povišenom anksioznosti znaju razviti ne samo simptome, već i niz tjelesnih bolesti od kojih su tipične povišen tlak, gastritis, dijabetes, bolesti štitnjače, artritis, karcinom, kao i niz drugih bolesti.


Uzroci depresije

Postoje mnogi potencijalni uzroci depresije, a često se javljaju u kombinaciji. Genetski i nasljedni činitelji mogu se uočiti proučavanjem cijelih obitelji, stresni događaji (gubitak posla, razvod braka, prekid veze, bolest člana obitelji) doprinose razvoju depresije. Hormonalni činitelji u razvojnim periodima puberteta, perimenopauze, menopauze, te nakon poroda mogu biti u nekim slučajevima ključni za razvoj depresije. Depresija se može javiti uslijed intenzivnog žalovanja za voljenom osobom. Stresan i ubzan način života, preopterećenost poslom, otuđeni i kompetitivni odnosi na radnom mjestu uz nedostatak vremena za sebe i bliske ljude potpomažu razvoj depresivnog raspoloženja. Depresija će tim vjerojatnije nastati što se više negativnih činitelja desi odjednom.


Liječenje depresije

Treba razlikovati subdepresivno raspoloženje, blaži poremećaj raspoloženja, umjerenu depresivnost, kronični depresivni sindrom, anksiozno- depresivni poremećaj, depresiju uslijed prolongiranog žalovanja, postporođajnu depresiju, tešku depresivnu epizodu, depresiju u okviru afektivnog bipolarnog poremećaja i suicidalnu depresivnost, jer svaka od tih vrsti depresija zahtijeva drugačiji pristup, tretman, čestinu dolazaka i vrijeme liječenja. Depresija se može pojaviti i zajedno s nekim drugim psihičkim poremećajem. Neke se depresije liječe hospitalno na psihijatrijskim klinikama, medikamentima i grupnim terapijama i to, godinama, dok je za druge dovoljno nekoliko razgovora s psihologom nakon kojih se raspoloženje značajno popravlja. U svakom slučaju, bez obzira radi li se tek o subdepresivnom raspoloženju ili razvijenijoj depresiji, pravilo je da liječenju treba pritupiti što ranije.

IZ MEDIJA

Depresija - naša svakidašnjica?

Depresijom se naziva psihičko stanje kojeg karakteriziraju dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim aktivnostima i duševna bol. Uz to, ljudi koji boluju od depresije često osjećaju manjak energije, promjene apetita, nesanicu ili preveliku potrebu za snom, povećanu tjeskobu ili zabrinutost, smanjenu koncentraciju, loše pamćenje, sniženo samopoštovanje, a teškoće mogu progredirati sve do misli o samoozlijeđivanju ili suicidu. Postoje razne vrste depresije, a ona može varirati od blaže narušenog raspoloženja do teške psihotične i suicidalne depresivnosti. Depresija ostavlja posljedice na odnose s obitelji i prijateljima i na radnu sposobnost.


pročitaj više...

Je li bezbolnije vratiti se na posao sredinom tjedna i kako se oporaviti od šoka?

Blagdan Velike Gospe ove godine pao je u utorak, što znači da su se mnogi građani još do jučer baškarili na jadranskoj obali ili negdje drugdje, iskoristivši priliku da 'zaokruže' godišnji odmor do srijede. Kako povratak na posao sredinom tjedna utječe na psihu radnika i kako se, općenito, osjećaju 'ložači' hrvatskog proračuna dok se opraštaju s ljetovanjem i vraćaju u žrvanj tržišta rada, za tportal objašnjava mr. sc. Irena Pastuović Terze, klinička psihologinja, psihoterapeutkinja i psihologinja u medicini rada..


pročitaj više...

Radno aktivni do 67. i dulje

Aktualna politička i javnozdravstvena rasprava o tome treba li u Hrvatskoj produljiti radni vijek do 67. godine uglavnom se svodi samo na donekle artikulirane argumente "za" i "protiv" takvih reformi.


pročitaj više...


Kako se (ne)opustiti na godišnjem odmoru?

Nažalost, nerijetko se dešava da godišnji odmori ne proteknu u znaku poptunog odmora i opuštanja,obnove naših odnosa, zdravlja i vitalnosti, već naprotiv, tijekom godišnjeg odmora bilježi se čak veća sklonost nesrećama i nezgodama, naglim oboljevanjima, u porastu su obiteljske svađe i razmirice, a u periodu neposredno nakon završetka godišnjih odmora, u rujnu i listopadu, statistike bolježe najvišu stopu zahtjeva za razvodom braka. Kako to objasniti?


pročitaj više...


Privatnost i društvene mreže

Privatni životi više su nego ikad do sad izloženi oku javnosti, čime se postepeno gubi granica izmađu javnog i privatnog...


pročitaj više...


Kasno roditeljstvo - prednosti i nedostaci

Suvremeni parovi se u novije vrijeme sve kasnije odlučuju za roditeljstvo. Razlozi tome su višestruki.  Dio razloga u Hrvatskoj leži u novije vrijeme u ekonomskoj nesigurnosti zbog koje je sve teže mladim parovima osigurati čak i elementarne uvjete za osnivanje obitelji i pružanje sigurnog doma svojoj budućoj djeci.


pročitaj više...


Phaedra 

Psihologijsko savjetovalište j.d.o.o. za psihološku djelatnost    

Copyright © Phaedra 2015

Web design: M.M.A.D. STUDIO

Kvintička 1A, 10000 Zagreb

Kontakt: mob. 099 657 6943 (predbilježbe radnim danom od 11-17 sati)

E-mail: kontakt@phaedra-savjetovanje.com

www.phaedra-savjetovanje.com